Jedna od naizgled najlogičnijih i najjednostavnijih stvari je voleti sebe. Srce, da bi funkcinisalo i snabdevalo sve organe hranljivim sastojcima i kiseonikom putem krvi, mora prvo da tu istu krv da sebi. Inteligencija naše majke prirode i njene organizacije života su prosto genijalne.
Medjutim, svi i suviše dobro znamo da stvari nisu baš tako jednostavne. Na putu ljubavi prema sebi susrećemo se sa raznim preprekama, da ne kažem demonima. I svaki od njih ima svoje odelo: neki je prerušen u “devojčicu sa šibicama” i smatra se bezvrednim i nedostojnim ljubavi; neki je prepontentan, obučen u odelo sa kravatom i smatra da ljubav treba dostići i zaraditi; jedna od njih je opet obučena u dugu, crnu i zanosnu haljinu i čvrsto veruje da mora izmanipulirati put do ljubavi…inače je drugačije niko ne bi voleo.
Sva ova uverenja koja imamo o ljubavi oslikavaju našu definiciju ljubavi prema sebi. Složićete se, većina njih su lažna: zasnivaju se na napuštanju svoje istinske prirode, svoje autentičnosti, svog pravog ja. Manipuliramo, varamo, potiskujemo, korigujemo, napuštamo sebe. Krvi, koja nosi ljubav prema sebi, kao da ponestane, njena crvena boja izbledi, krvna zrnca postanu redja, koronarne arterije oslabe. Manje kiseonika, manje života, manje snage. I očekujemo da tako živimo i cvetamo u ovom svetu. A u stvari se ubacimo u tek jedva prvu brzinu preživljavanja.
Šta me je inspirisalo da pišem o ovome koristeći metaforu srca?
Kardiovaskularne bolesti su zdravstvena stanja od kojih trenutno na ovoj nasoj planeti najviše ljudi umire. Te bolesti ne samo da se odnose na rad srca, stanje vena i arterija razgranatih po našem telu, već se takodje odražavaju na rad mozga i sve više rasprostanjenu demenciju. Od kvaliteta krvi zavisi zdravlje svih naših organa: krv bogatija sastojcima destilovanim iz zdrave, organske hrane snabdeva naše organe snagom, vitalnošću i energijom.
Medjutim, u ovo tehnolosko vreme gde su ljudi manje važni od mašina, gde je profit zvezda vodilja prehrambenoj industriji, suočavamo se svakodnevno sa brojnim izazovima kad dodje do izbora namirnica.
Naizgled odlazim u drugu temu…ljubav prema sebi - ishrana, hmm?
Kakve to veze ima s vezom? I te kakve.
Ljubav prema sebi ima brojne nivoe. Da bismo bolje razumeli holistički pristup, koristićemo se nivoima energetskog polja, kojih, po Brennan metodu energoterapije, ima sedam. Pre nego sto se denemo u energetsko polje, počnimo od fizičkog tela.
Najizazovniji deo isceljenja za većinu ljudi jeste promena dijete. Te kvržice na jeziku, koje nam pomažu da osetimo različite ukuse hrane (slatko, slano, gorko, kiselo, ljuto) postale su za modernog čoveka deo identiteta. Sretala sam ljude u svojoj praksi koji su spremni sve da urade (uključujući i odlazak na operaciju) što je potrebno za ozdravljenje,…osim da promene način ishrane.
Za mene je bolji način ishrane sa kvalitetnim namirnicama postao odraz ljubavi prema sebi, a ne lišavanje i patnja. Jer zaista, ko bi normalan dao svojoj bebi cigaretu ili hidrogenizovano ulje (u kojima plivaju naše pekare) ako je svestan da je to štetna stvar i ako voli svoje dete? Ko? Nadam se niko. Zasto onda dati to sebi?
Umesto belog, kao i žutog šećera, koji su manje više ista stvar, dajmo sebi ječmeni ili pirinčani slad i napravimo taj kolač sa integralnim, umesto samo sa belim brašnom. Jer čak i ako nemamo dijabetes treba da izbegavamo šećer, jer jednostavno volimo sebe i ne želimo da oslabimo svoju krv, kao ni celo telo. Nećemo se na taj način odreći slatkog, ali ćemo ga zameniti nečim boljim i kvalitetnijim.
Na prvom nivou polja, koje daje matricu fizičkom telu, pa se s toga i potrebe ovog nivoa prepliću sa fizičkim potrebama, dajmo sebi kontakt, dodir i senzacije zadovoljstva, koje nas već uvode u drugi nivo polja. Sve što donosi zadovoljstvo (ne govorimo o lažnom i privremenom zadovoljstvu koje dobijamo iz adikcija) i ispunjava potrebe, hrani ovaj fluidini, osećajni aspekt nas. Potreba za kontaktom, za toplinom, za tim da nas neko vidi i čuje, sve to doprinosi da razvijemo osećaj vrednosti.
Na trećem nivou polja razvija se naš način razmišljana, a zasniva se na mislima koje gajimo prema sebi. Da li smo kritični i osudjvački nastrojeni ili sebi pošaljemo i neku lepu misao u toku dana: Hej, mislim da si lepa i inteligentna, mislim da si na dobrom putu i da ceš uspeti. Ohrabrimo sebe na autentičan i iskren način.
Četvrti nivo polja, ljubav prema drugima, donosi i povezivanje sa okruženjem i svim živim i neživim u njemu. Kad samo srce ima krvi, može da ih da i drugim organima - kad imamo ljubavi u sebi i prema sebi, lako će i spontano poteći i prema drugima. U tom toku naša ljubav će se ispoljiti na nama jedinstven način i voditi u našu jedinstvenu kreaciju - peti nivo polja. Volimo ono što stvorimo. Nek nam se bar ponekad javi ljubav prema kreatoru našeg sopstvenog života. Jer ovaj život, tvoja porodica iz koje potičes, kao i ona koju sada možda ti stvaras, je odraz tvoje ljubavi prema životu. Divimo se svojoj kreaciji i uživajmo u njoj, umesto da se odmah posle jednog završenog projekta odmah bacimo na drugi, ili da posle počinjene greške sudimo sebi danima.
A onda, na šestom nivou polja dolaze i ta andjeoska bića koja nas uvek podsećaju da smo voljeni, da je ljubav ono od čega smo sačinjeni i da je ne treba zaraditi. Mnoge religije nas uče da ako se odreknemo nekog dela sebe (seksualnosti, hrane, zadovoljstva, itd.), da tek onda imamo šanse da budemo bliže Bogu i da budemo voljeni i prihvaćeni od strane Božanskog. Na moju radost, realnost je drugačija.
Na sedmom nivou polja susrećemo se sa uverenjima, mnogo jačom konstrukcijom nego što su misli sa trećeg nivoa energetskog polja. Uverenja, ili pak čitavi sistemi uverenja oblikuju naš život i često se zasnivaju na prošlim iskustvima koja su se mnogo puta ponavljala. I na nesreću ona negativna se zalepe mnogo bolje i puste mnogo dublje korene no ona dobra i pozitivna. Uverenja nose veliku energiju jer su bazirana i na osecanjima koja gajimo prema sebi (drugi nivo polja).
Saosećanje i bezuslovna ljubav, razumevanje i mudrost je nešto sto je naše po rodjenju. Svaka duša je došla u ovaj svet sa tim kvalitetima, koji su zapravo osobine našeg jezgra. Verovali ili ne, posedujete ih. I ako ne verujete, onda nije loše da već sada počnete sa vežbanjem i prisećanjem. Sad je trenutak da počnemo novu čelicnu konstrukciju koja se zasniva na univerzalnoj istini: svako biće, uključujući i tebe, i mene, i njega…poseduje osnovnu ljudsku dobrotu.
Nadam se da je model energetskog polja poslužio kao dobra ilustracija holističkog pristupa zdravstvenom stanju kao i ljubavi prema sebi i svim svojim različitim aspektima. A zdravlje, u poslednje vreme, mi se sve više čini kao odraz lubavi prema sebi. Kada se sledeći put pojavi imbalans u telu ili umu, zapitajmo se: šta to ne volim u vezi sebe? Zašto taj deo sebe ne volim? Ima li ljubavi u meni prema tom delu tela koji oseća neugodnost?
Jer, ako nastavimo ovako, kolektivno, ljudska rasa može postati prvi oblik života koji je nestao sa lica Zemje zbog nedostatka ljubavi, prema sebi i prema drugima. A u sto vreme, paradoksalno ali istinito, toliko ima ljubavi ima u svakom od nas.
Sa ljubavlju,
Katarina
Dodaj komentar