Naziv: Ljubičica.
Latinsko ime: Viola odorata.
Porodica: Violaceae.
Lekoviti delovi: Cela biljka.
Glasnici proleća, ljubičice su jedne od prvih biljaka koje se pojave nakon što se snežni prekrivač istopi. One nam daju na znanje da je zima završena i da topliji, sunčani dani kucaju na naša vrata.
Stara legenda kaže da su ljubičice nastale kada je Jupiter pretvorio svoju voljenu Io u belu kobilu iz sopstvenog straha od Junove ljubomore. On je učinio da ljubičice izrastu iz zemlje i budu pogodna hrana za Io.
Listovi ljubičice imaju oblik srca a pojedinačni cvetovi se javljaju na stabljici. Ljubičasti cvetovi su puni meda i prosto konstruisani tako da prime svoje posetioce pčele. U proleće cvet ne stvara seme, već kada ljubičica cveta u jesen ( cvet koji je više neprimetan), donosi obilje semena.
Sa nutricionističke tačke gledišta, ljubičice sadrže vitamin C i bioflavonoide kao što je rutin, dajući im značajno mesto u tretiranju deficijencije vena: prošiene vene, hemoroidi, lako dobijanje modrica, itd. Ljubičice sadrže visok nivo karotena, provitamina vitamina A; kalcijuma i magnezijuma.
Lepljivi polisaharidi čine ovu lekovitu biljku vrlo korisnom u slučaju nadraženog grla, upaljene sluzokože, zatvora, bronhitisa, hroničnih problema sa kožom. Zahvaljujući saponinima, ljubičica može biti od velike pomoći pri lečenju cisti, tumora, čvorića u grudima. Ona je takodje blag limfatični tonik.
Cela biljka se može koristiti za spravljanje čaja, tinkture, sirupa, sirćeta ili se pak može konzumirati sveža. Za spoljnju upotrebu koristi se u obliku ulja, masti ili istucanog praha nanetog direktno na oštećenu kožu.